Bruckov sindrom okarakterisan je kao kombinacija arthrogryposis multiplex congenita i osteogenesis imperfecta. Obje bolesti su rijetke, a i njihova podudarnost je izuzetno rijetka, što Bruckov sindrom čini vrlo teškim za istraživanje.[1] Smatra se da je Bruckov sindrom netipska varijanta osteogenesis imperfecta koja najviše liči na tip III, ako ne i na posebnu bolest.[2][3] Kod Bruckova sindroma nisu uočene višestruke genske mutacije povezane sa osteogenesis imperfecta. Mnogi pogođeni pojedinci nalaze se u istoj porodici, a rodoslovni podaci potkrepljuju da se bolest stiče autosomno recesivnimnasljeđivanjem.[4]
Bruckov sindrom ima osobine urođenih kontraktura, krhkosti kostiju, ponavljajućih fraktura kostiju, fleksionih zglobova i deformacija udova, pterigija, male tjelesne visine i progresivne kifoskolioze. Pogođeni se susreću sa ograničenom pokretljivošću i plućnom funkcijom. Također se mogu otkriti Smanjenje sadržaja minerala u kosti i veći kristali hidroksiapatita[5] Zglobne kontrakture su prvenstveno bilateralne i simetrične, te su najotpornije na gležnjevima.[3] Bruckov sindrom nema utjecaja na inteligenciju, vid ili sluh.[4]
Genetika
Genetika Bruckovog sindroma razlikuje se od nasljeđivabha osteogenesis imperfecta. Osteogenesis imperfecta uključuje autosomno dominantne mutacije na Col 1A2 ili Col 1A2, koji kodiraju prokolagen tipa 1.[6] Bruckov sindrom povezan je s mutacijama dva gena, pa je stoga podijeljen u dva tipa. Bruckov sindrom tipa 1 uzrokovan je homozigotnom mutacijom u genu FKBP10, a tip2 homozigotnom mutacijom u genu PLOD2.[6]
Mehanizam
Tip 1 kodira FKBP65, peptidil-prolil cis / trans izomerazu povezanu s endoplazmatskim retikulumom (PPIaza) koja funkcionira kao pratilac u biosintezi kolagena. Osteoblasti kojima nedostaje FKBP65 imaju nakupinu agregata prokolagena u endoplazmatskom retikulumu, što smanjuje sposobnost formiranja kostir.[7] Nadalje, pacijenti sa Bruckovim sindromom tipa 1 imaju podhidroksilirane ostatke lizina u telopeptidu kolagena i kao rezultat pokazuju smanjene unakrsne veze hidroksilizilpiridinolina.[6]
Tip 2 kodira enzim, lizil-hidroksilazu 2, koji katalizira hidroksilaciju ostataka lizina u umreženim vezama kolagena. PLOD2 je najizraženiji u aktivnim osteoblastima, jer je umrežavanje kolagena specifično za tkivo. Mutacija u PLOD2 mijenja strukturu telopeptid lizil-hidroksilaze i sprečava stvaranje fibrila kolagena tipa 1. Analiza kostiju pokazuje da su lizinski ostaci telopeptida u kolagenu tipa 1 nedovoljno hidroksilirani.[6]
Dijagnoza
Dijagnoza Bruckovog sindroma mora razlikovati povezanost kontraktura i krhkosti skeleta. Ultrazvuk se koristi za prenatalnu dijagnozu. Dijagnoza novorođenčeta ima sličnost sa urođenom artrogripozom multipleks, a kasnije u djetinjstvu s osteogenesis imperfecta.[1]
Upravljanje
Dok se ne izvrše molekulske i kliničke studije, neće biti načina za sprečavanje bolesti. Tretmani su usmjereni na ublažavanje simptoma. Za liječenje bolesti ključno je pravilno je dijagnosticirati.[6] Ortopedska terapija i upravljanje prijelomima su neophodni, kako bi se smanjila težina simptoma. Lijekovi bisfosfonata također su učinkovit tretman.[4]
Historija
Prvi slučaj bio je 1897. godine kod muškarca za kojeg je Bruck opisao da ima krhkost kostiju i koštane kontrakture.[4] Brucku je pripisan prvi opis i eponim bolesti.[1]
Reference
^ abcMokete, L.; Robertson, A.; Viljoen, D.; Beighton, Peter (2005). "Bruck syndrome: congenital joint contractures with bone fragility". Journal of Orthopaedic Science. 10 (6): 641–646. doi:10.1007/s00776-005-0958-9. PMID16307191. S2CID46110203.
^ abcdeYapicioglu, H.; Ozcan, K.; Arikan, O.; et al. (2009). "Bruck syndrome: osteogenesis imperfecta and arthrogryposis multiplex congenital". Annals of Tropical Paediatrics. 29 (2): 159–1662. doi:10.1179/146532809x440798. PMID19460271. S2CID206847487.
^Shaheen, Ranad; Al-Owain, Mohammed; Faqeih, Eissa; Al-Hashmi, Nadia; Awaji, Ali; Al-Zayed, Zayed; Alkuraya, Fowzan S (2011). "Mutations in FKBP10 cause both Bruck syndrome and isolated osteogenesis imperfecta in humans". American Journal of Medical Genetics Part A. 155 (6): 1448–1452. doi:10.1002/ajmg.a.34025. PMID21567934. S2CID40133519.
Dopunska literatura
Breslau-Siderius, E. J.; et al. (1998). "Brack syndrome: a rare combination of bone fragility and multiple congenital joint contractures". Journal of Pediatric Orthopaedics B. 7 (1): 35–38. doi:10.1097/01202412-199801000-00006.