Behar (časopis)

Behar
200px}}
Prvi broj lista, 1900. god
Glavni urednikSafvet-beg Bašagić
Učestalost izdavanja15 dana
IzdavačAdemaga Mešić
Godina osnivanja1900.
Prvo izdanje1900.
ZemljaAustro-ugarska
Jezikbosanski, turski[1]

Behar je časopis pokrenut 1900. godine namijenjen muslimanskoj porodici sa podnaslovom List za pouku i zabavu. Pokretači Behara su bili Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić. Veletrgovac iz Tešnja Ademaga Mešić je osigurao finansijsku stranu izlaženja lista, te se smatrao i vlasnikom Behara.[2] Behar je svojom pojavom otvorio razdoblje književnih listova u kojima se javlja čitav niz novih književnih imena. Zemaljska vlada je u martu te iste godine izdala dozvolu za izdavanje lista uz napomenu “da list treba isključivati politiku”. Pokretači Behara su svoje ideje temeljili na postojećem upravno-političkom stanju, tražeći u samom muslimanskom elementu uzroke njegove duhovne, moralne, društvene i historijske zaostalosti.[3] 

Beharovi pokretači iznijeli su razlog i ciljeve lista, a središnje mjesto zauzeo je stav o afirmiranju bosanskog jezika. Ono po čemu je Behar posebno značajan, jest islamski duh sa svim značajkama bosansko-muslimanskog mentaliteta i duhovnog nasljeđa, običaja i tradicije.[3]

Prvi broj časopisa izišao je 1. maja 1900. godine i svojim sadržajem potpuno je udovoljio željama čitatelja i očekivanja onih muslimanskih intelektualaca koji će se okupiti oko ovog lista. Hrvatski pjesnik S.S. Kranjčević je pozitivno ocijenio izlaženje Behara i poručio redakciji da nam suradnici “pokažu svoje srce, svoj duh”. Poslije Edhema Mulabdića Behar je uređivao Šemsi-beg Salihbegović,ali stvarni urednik bio je Musa Ćazim Ćatić koji je u Beharu objavio niz izvornih i prevedenih priloga, pjesama, članaka, eseja, anegdota.[4]

U listu su surađivali mnogi bosanskohercegovački književnici: Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Hamid Šahinović, Muhamed Hivzi Muftić, Osman Nuri Hadžić i drugi. Kao prevoditelji s turske književnosti ističu se Safvet-beg Bašagić i Musa Ćazim Ćatić, a dosta su s turskog jezika prevodili i Fehim Spaho, Šemsudim Sarajlić i Muhamed Dizdar. Posebno treba spomenuti prevođenje Hiljadu i jedne noći što je objavljivano u nastavcima, a od drugog do petog broja IX godišta u prijevodu Osmana Nuri Hadžića i Fehima Spahe.[5]

List Behar je stekao veliku popularnost među čitateljima muslimanima, pa su čak, kako kaže Osman Nuri Hadžić, “i mlađe, i starije žene i djevojke, pregnule da što da što prije nauče latinicu da mogu čitati Behar”. Behar je prestao izlaziti početkom 1911. godine.[5]

Od 1927-45. godine nastavio je izlaziti pod nazivom Novi Behar. Časopis je objavio mnogo bošnjačkih balada, kao i građu iz područja usmene književnosti.[6] Od 1993. godine časopis pod istim imenom Behar izdaje Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod[7]

Urednici lista

Također pogledajte

Literatura

Izvor

  1. ^ Ademaga Mešić, Memoari II, Program MNS, 55-60.)
  2. ^ "Članak o časopisu Behar na web stranici Biblioteka Sarajeva". Arhivirano s originala, 13. 12. 2010. Pristupljeno 13. 2. 2012.
  3. ^ a b Huković, Muhamed (1992). Zaboravljena baština. Zagreb. str. 27.
  4. ^ Huković, Muhamed (1992). Zaboravljena baština. Zagreb. str. 27–28.
  5. ^ a b Huković, Muhamed (1992). Zaboravljena baština. Zagreb. str. 28.
  6. ^ "Bosanski web portal u Švicarskoj". Arhivirano s originala, 18. 1. 2011. Pristupljeno 13. 2. 2012.
  7. ^ "Časopis Behar na web stranici Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod". Arhivirano s originala, 16. 7. 2012. Pristupljeno 13. 2. 2012.