Ateistička opklada je ateistički odgovor na Pascalovu opkladu te se tiče postojanja Boga. Formulirao ju je filozof Michael Martin, te ju je objavio u svojoj knjizi iz 1990. godine "Atheism: A Philosophical Justification", odnosno "Ateizam: Filozofsko obrazloženje".
Jedna varijanta opklade ukazuje na to da, pošto dobro i brižno božanstvo nagrađuje dobra djela, osobe bi trebale živjeti dobar život bez religije, te da i ako Bog ne postoji dobra djela bi i dalje bila cijenjena.[1][2] Još jedna varijacija predlaže da će Bog nagraditi iskrene nevjernike umjesto neiskrenih vjernika.
Objašnjenje
Opklada predlaže da, kada bi se proučile mogućnosti o tome kako živjeti život, moglo bi se doći do jednog od sljedećih ishoda:[1][3][4]
- Možeš živjeti život u dobroti i vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju ideš u Raj te je tvoj dobitak beskonačan.
- Možeš živjeti život u dobroti a nevjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju ideš u Raj te je tvoj dobitak beskonačan.
- Možeš živjeti život u dobroti i vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju činiš svijet boljim mada je tvoj dobitak ograničen.
- Možeš živjeti život u dobroti i nevjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju činiš svijet boljim mada je tvoj dobitak ograničen.
- Možeš živjeti zao život i vjerovati u Boga, a dobar Bog postoji; u tom slučaju ideš u Pakao te je tvoj gubitak beskonačan.
- Možeš živjeti zao život i nevjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju ideš u Pakao te je tvoj gubitak beskonačan.
- Možeš živjeti zao život i vjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju činiš svijet gorim mada je tvoj gubitak ograničen.
- Možeš živjeti zao život i nevjerovati u Boga, a dobar Bog ne postoji; u tom slučaju činiš svijet gorim mada je tvoj gubitak ograničen.
Sljedeća tabela prikazuje vrijednosti svih mogućih varijanti:
Dobar Bog postoji
|
|
Vjerovanje u Boga (B)
|
Nevjerovanje u Boga (¬B)
|
| Dobar život (L)
|
+∞ (Raj)
|
+∞ (Raj)
|
| Zao život (¬L)
|
-∞ (Pakao)
|
-∞ (Pakao)
|
Dobar Bog ne postoji
|
|
Vjerovanje u Boga (B)
|
Nevjerovanje u Boga (¬B)
|
| Dobar život (L)
|
+X (činiš svijet boljim)
|
+X (činiš svijet boljim)
|
| Zao život (¬L)
|
-X (činiš svijet lošijim)
|
-X (činiš svijet lošijim)
|
Sudeći po ovim vrijednostima, Martin smatra da je očigledno bolje živjeti u dobroti bez obzira da li bilo koja osoba vjeruje u Boga.
Argumenti protiv opklade
Pascalova opklada je zasnovana na biblijskom principu spasenja pomoću vjerovanja. Ishodi su samim time zasnovani na vjeri, kako je to prikazano na tabeli ispod:
|
|
Bog postoji (G)
|
Bog ne postoji (¬G)
|
| Vjerovanje (B)
|
+∞ (beskonačan dobitak)
|
−1 (ograničen gubitak)
|
| Nevjerovanje (¬B)
|
−∞ (beskonačan gubitak)
|
+1 (ograničen dobitak)
|
Ateistička opklada se zasniva na vjerovanju da će dobar Bog nagraditi nevjernike ako žive život u dobroti. Pretpostavka je da ako osoba živi život u dobroti i ako postoji dobar Bog, doći će do +∞ (beskonačan dobitak) ishoda.
Pascal je ignorirao mogućnost da može postojati Bog koji nagrađuje nevjernike koji su živjeli u dobroti sa +∞ (beskonačan dobitak) ishodom, dok ateistička opklada ignorira mogućnost da postoji Bog koji ne nagrađuje nevjernike iako su živjeli život u dobroti.
Pascalova opklada pretpostavlja da ako osoba živi život u dobroti a ne vjeruje u Boga, a da Bog postoji, da će završiti sa -∞ (beskonačan gubitak) ishodom. Samim time, ateistička opklada ne odgovara na Pascalovu jer smatra da je Bog u potpunosti drugačiji od Pascalovog.
Alternativna varijanta opklade
Živi život u dobroti. Ako ima božanstava i pravedni su, neće ih biti briga koliko si im bio odan, već će te dočekati zavisno od vrlina po kojim si živio. Ako ima božanstava a nepravedna su, ne bi im se trebao klanjati. Ako nema božanstava, neće te više biti, ali će tvoja dobra djela ostati u sjećanju tvojih najbližih.
Ovaj citat se najčešće pogrešno prisvaja Marku Aureliju.[5] Tačan izvor nije pronađen.
Malo drugačiji, i znatno manje formalnija varijanta opklade (prikazana iznad) se javila na raznim internetskim blogovima[6] te se najčešće pogrešno prisvaja Marku Aureliju.[7] Razlikuje se u tome što se bavi mogućnošću da mogu postojati nepravedna božanstva u vidu služenja. Također pretvara pitanje u politeističko zato što se koristi termin "božanstva" umjesto "Bog". Treba također ukazati da se postavljaju dva zaključka bez preispitivanja: da će se dobar život pamtiti i da se dobar život jednostavno ne završava.
Važno je spomenuti da se obe varijante ne bave konceptom da je bogosluženje sastavni i posljedični čin vjerovanja u božanstva. Ovo je pogotovo učigledno u Pascalovoj opkladi gdje se navodi da je samo vjerovanje u Boga dovoljno za beskonačan dobitak (spasenje kroz vjeru),[8] te ignorira mogućnost u postojanje Boga za koga je nedovoljna sama vjera, već zahtjeva neku vrstu bogosluženja u vidu obreda ili sličnih radnji kako bi se izbjegla kazna u nekom smislu (ova se pretpostavka može lako naći u većini "većih" religija poput rimokatoličanstva, hinduizma, islama i drugih).
Na kraju svega, sve tri opklade ignoriraju još jednu mogućnost: ako neka osoba vjeruje u postojanje Boga, te se većina religija sastoji od raznih bogosluženja na koje se troši vrijeme, energija i resursi umjesto na druge vrste rada, a taj Bog ne postoji ili taj Bog ne podržava metode na kojima se vršilo bogosluženje, onda nije došlo do poboljšanja svijeta, nego do značajnog traćenja vremena, resursa i energije.
Reference
