| Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
Ante Gotovina (Tkon[1], Pašman, Hrvatska 1955) jest penzionisani general Vojske Republike Hrvatske.
Biografija
Ante Gotovina jedan je od istaknutih učesnika rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995.
Njegov otac Milan je bio dalmatinski ribar. Njegova majka Ana izgubila je život 4. marta 1959, štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Porodica se sa Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev.[2] Sa 17 godina postao je pripadnik Legije stranaca. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji, a kasnije kao ronilac u istoj jedinici (CRAP).[2] Učestvovao je u vojnim operacijama u Čadu, a u Gvatemali je obučavao pripadnike paravojnih jedinica koji su se borili u građanskom ratu. Djelovao je i u drugim državama Južne Amerike. Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao je francusko državljanstvo. U 1980-im godinama zbog pljačke zlatare u Francuskoj, kratko je bio u zatvoru.[3]
Rat u Hrvatskoj
Stupivši u kontakt sa hrvatskim iseljenicima u Argentini, Gotovina i nakon proglašenje samostalnosti Hrvatske, se vraća u Hrvatsku u junu 1991, odmah stupivši u Zbor Narodne Garde. Učestvuje u borbama u Zapadnoj Slavoniji i gradovima (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao borac, a zatim kao komandant. Nakon ranjavanja i oporavka, od 1992. do 1996. vrši dužnost komandanta Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor odbrane. Brzo je vojno napredovao, te je u činu general-bojnika bio jedan (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u Operaciji Maslenica, a kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija: odbranu Livna i Tomislavgrada od jedinica Vojske RS, dugotrajne vojne operacije u kojim su tokom desetak mjeseci slomljena srpska odbrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šator planine, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduslove za izvršenje Operacije Oluja[nedostaje referenca] Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovini 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u Operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena VRS, a hrvatske snage su zajedno sa Armijom Republike Bosne i Hercegovine došle na udaljenost 23 km od Banje Luke.
Međunarodni sud za ratne zločine
Promjenom vlasti u januaru 2000, dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novog predsjednika Mesića sa jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i većeg broja najviših hrvatskih oficira, odnosno onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalno-anacionalne provenijencije. Zbog otvorenog pisma nekoliko hrvatskih najviših oficira, u kojem je oštro kritikovana politika nove vlasti, a koju je supotpisao, Gotovina je penzonisan 2000.
Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je u junu 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkog čišćenja, ratne zločine, te učešće u zločinačkom poduhvatu. Gotovina je odbio primiti optužnicu, te se od podizanja optužnice do hapšenja 7. decembra 2005. na Kanarskim ostrvima nalazio u bijegu, sa nepoznatim prebivalištem. Obje hrvatske vlasti, i koalicijska (2000-2004), i HDZ-ova (2004- ) priznaju legitimitet Haaškog suda i pozivale su Gotovinu da se preda.[nedostaje referenca]
Ante Gotovina je uhapšen 7. decembra 2005. na Kanarskim ostrvima (Španija) u jednom turističkom hotelu zbog optužbe za ratne zločine počinjene protiv srpskih civila i njihove imovine tokom i nakon operacije "Oluja" od augusta do novembra 1995. U prvostepenoj presudi, 2011. general Gotovina osuđen je na 24 godine zatvora.
Dana 16. novembra 2012. u konačnoj, drugostepenoj presudi Gotovina je oslobođen svih optužbi, jer je utvrđeno da nije kriv. Istog dana Gotovina je, zajedno sa Mladenom Markačem pušten iz zatvora, nakon čega su otputovali u Hrvatsku. Presuda se slavila u mnogim gradovima Hrvatske, a istu večer je u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića održan doček generalima, na kojem se okupilo više hiljada ljudi.[nedostaje referenca]
Činovi
Odličja, medalje i pohvale
Vanjski linkovi
Reference
