Adela Jušić

Adela Jušić je savremena vizualna umjetnica iz Bosne i Hercegovine.[1][2] Rođena je 20. oktobra 1982. godine u Sarajevu. Najpoznatija je po svojoj socijalno angažovanoj umjetnosti u kojoj se bavi ratom u Bosni i Hercegovini[3][4][5] i vidljivošću i borbom partizanskih žena tokom Drugog svjetskog rata i SFRJ Jugoslavije.[6] Izlagala je svoje radove na više od 100 međunarodnih izložbi: Frestas - Trienal de Artes (Sao Paolo),[7] Ženska soba (New York),[1][8] umjetnička platforma Balkan Artist Guild (London)[9][10], Manifesta 8. (Murcia)[11], ISCP (New York),[12][13] Videonale (Bonn),[14] Image Counter Image (Minhen).[15] Učestvovala je na panelima u Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE)[16][17] i Kraljevskom Univerzitetu Umjetnosti u Londonu.[4][18] Adela Jušić je suosnivačica Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena. Također je jedna od kreatorki online arhiva Antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i SFRJ Jugoslavije. Adela živi i radi u Sarajevu.

Obrazovanje

Adela Jušić je pohađala Srednju školu primijenjenih umjetnosti od 1997. do 2001. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 2007. i magistrirala Ljudska prava i demokratiju u jugoistočnoj Evropi na Univerzitetu u Sarajevu i Bolonji 2013. godine.[19] Završila je stažiranje u sklopu ERMA programa na Institutu društvenih i humanističkih nauka u Skopju, Makedoniji 2013. Učestvovala je 2016. godine na Regionalnom Političkom Forumu o marksističkoj teoriji i praksi u Jugoistočnoj Evropi - Škola za politiku i kritiku koji je organizovao Institut društvenih i humanističkih nauka iz Skopja,[20] a Forum je održan na Ohridu u Makedoniji.

Karijera

Adela Jušić je odrasla u opkoljenom Sarajevu tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine što je uveliko utjecalo na njen rad i stvaralaštvo. Glavni motivi Adelinih radova su njeno iskustvo preživljavanja rata, rat i ratna politika, snažna posvećenost feminizmu i institucionalnoj kritici te praksa zasnovana na zajedništvu i solidarnosti.[21] Ona u svome radu koristi različite medije: video, video performans, performans, kolaže, crtanje itd. Mnogi od njenih radova su autobiografski i predstavljaju/govore njen lični glas i memoriju o iskustvima i analizama nedavnog rata u Bosni i Hercegovini, o ratnoj traumi i postratnoj tranzicijskoj atmosferi u BiH[2][4][5][22] (Snajperista, Neću više nikada pričati o ratu, Svilena košulja boje lavande, Ride the Recoill). Drugi aspekti u njenim radovima oslikavaju ulogu žene u Drugom svjetskom ratu kao i ulogu žene u socijalizmu (Nepoznate heroine, Šta nam je naša borba dala?, Nepoznata partizanka). Do 2017. godine Adela je napravila više od 50 multimedijalnih i vizualnih umjetničkih djela. O njenom radu su pisali Marina Gržinić, David Elliot, Jelena Petrović, Matthew Webber, Jonathan Blackwood, Alessandra Ferrini i Hodara Susan. Njeno stvaralaštvo opisano je kao 'razoružavajuće iskreno i otvoreno, bilo da li se bavi porodičnim pričama ili širim političkim narativima.[2]

Autobiografski radovi o ratu u Bosni i Hercegovini

Snajperista (2007)

Ovaj kratki video predstavlja autobiografski rad. Adelin otac je bio član Armije Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu od početka rata. Njegov zadatak tokom opsade Sarajeva bio je da prati i 'lovi' snajperiste koji su pucali na civile kršeći ljudska prava i sporazume Ženevske konvencije. Poginuo je 3. decembra 1992. godine dok je vršio dužnost snajperiste tako što ga je drugi snajperista ubio pogodivši ga snajperskim metkom u oko.[23] U Snajperisti umjetnica pripovijeda dijelove iz očevog rokovnika u kome je imao i listu vojnika koje je morao ubiti tokom svog služena vojske, dok crta crveni krug u kome se pojavljuje fotografija njenog oca.

Snajperista je bio prikazan na izložbi MOMENTUM "HERO MOTHER / Contemporary Art by Post Communist Women Rethinking Heroism" u Berlinu, kustosice su bile Rachell Rits Volloch i Bojana Pejić[24] Bojana Pejić je rekla: "Sjećanje je ponovljeno u tim djelićima koji tretiraju traumu i gubitak izazvane ratom u Bosni i Hercegovini (Maja Bajević i Adela Jušić), i ovi radovi također navode da se sjećanja žena, čak i kada su vojnikinje razlikuje od sjećanja muškaraca."[25] Alessandra Ferini, vizualna umjetnica, istraživačica i edukatorica je rekla:[23][24]

Otkrivajući kako se ratna sjećanja isprepliću sa porodičnim i sjećanjima djetinjstva, Jušić nas podsjeća na moć autobiografskog rada propitivajući historiju i sukob. Ono što poziva na propitivanja u Snajperisti jeste prikaz realnosti rata same po sebi, i pokušaj da se izađe izvan nacionalističkih, etničkih ili religijskih diskursa, koji su bili glavne teme rasprava u postratnom periodu.

Rad Adele Jušić Snajperista je bio korišten kao dio predavanja na magistarskim studijima Likovne umjetnosti na Chelsea College of Arts, Univerziteta u Londonu kao i na Istraživačkom Centru Tate[26] i otvorio pitanja o tome "kako lično iskustvo zauzima polje katarze u stvaranju, življenju i obnovi sjećanja."[26] Jušićeva je svoj rad Snajperista predstavila u školi u Londonu na panelu Ekonomije "Art in Conflict" 2013. godine.[16][27] Snajperista je dio imai arhiva - intermedijskog instituta za umjetnost[28] i Transitland: Video umjetnost iz centralne i istočne Evrope.[29] Transitland EVROPA je zajednički arhiv koji sadrži 100 videa koji odražavaju tranzicije i transformacije u postsocijalističkim zemljama centralne i istočne Evrope. Videi sadrže radove iz proteklih 20 godina, do pada Berlinskog zida do danas.[30]

Kad ja umrem, radite šta hoćete (2011)

U ovome videu umjetnica nježno nanosi farbu na kosu njene nane koja više nije živa. U muzičkoj podlozi, Jušić na bosanskom jeziku šapuće prepričavajući priče koje joj je nana pričala o svom teškom životu. "Tada je bilo stotinu puta gore" - ispisano na videu, i "Smrt je lijepo olakšanje."[1] Jušićeva nana je preživjela i Drugi svjetski rat i ovaj posljednji u Bosni i Hercegovini. Hana Marku je ovaj rad opisala ovako:[31]

Jušić šapatom svojoj nani daje glas, priča o ratu, siromaštvu, korupciji, mržnji, ali također i o ljubavi prema svojoj djeci, suprugu i susjedima. Sve obične poteškoće u njenom životu postaju intimne i neposredne. Jušićeva nana predstavlja primjer za sve nane/bake ovoga svijeta koje su svjedočile ratu, smrti i izgubljenim porodicama. Njihova mudrost je tiha i rijetko je tražena, a mi tu mudrost osjećamo ovdje dok gledamo staru ženu kojoj farbaju kosu. Jušićeva pozicija ovdje je na neki način ona oralne historičake koja putuje kroz zaboravljene priče onih koji/e su često ignorisani/e u zvaničnim historijskim narativima reprodukujući ih na najbolji mogući način.

Kad ja umrem, radite šta hoćete je također dio imai arhiva - intermedijskog instituta za umjetnost koji sadrži 3000 umjetničkih i dokumentarnih radova od pionirske ere 1960-ih do danas.[28]

Ja više nikada neću pričati o ratu (2011)

U ovome zajedničkom video perforamansu Adele Jušić i Lane Čmajčanin dvije umjetnice daju obećanje jedna drugoj da više nikada neće pričati o ratu ponavljajući istu rečenicu iznova i bivaju sve uznemirenije jer ne mogu pobjeći od ove teme iako o njoj ne pričaju. Matthew Webber je dao pregled ovog rada:[32][33]

Poenta je da bosanski umjetnici/ce u stvarnosti nemaju izbora. Ne samo da svakodnevni razgovori u Bosni  kontinuirano vraćaju na rat nego i svaki pokušaj da se to izbjegne biva neuspješan. Slike rata su sveobuhvatne u časopisima, dokumentarnim filmovima, umjetnosti čime je stvorena veza. Spomenite rat, i bit ćete optuženi da izigravate žrtvu. Stvorite umjetnost baziranu na nečemu drugom, reći će da to pozitivna odluka da se ignoriše masakr. Nema bježanja - ne govoriti o ratu, izostavljanjem, zapravo opet govorite o ratu.

Rad Ja više nikada neću pričati o ratu bio je uvršten u Perpetuum Mobile kolekciju živog arhiva tokom prvog izdanja u Zagrebu, Hrvatskoj 2011. kao "integralni dio, pokušaj i izazov da se politički reartikulišu ova preklapajuća, sukobljena i obnovljena tla."[34] Jelena Petrović članica tima kustosica je izjavila da "rad sam po sebi djeluje trigerišuće na kustose, dovodeći ga u vezu sa poslom kao i važnim prikazom u kontekstu u kojem je predstavljen publici, medijima i politici mjesta."[35]

Ovaj rad skupa sa Snajperistom i Kad ja umrem, radite šta hoćete su bili uvršteni u Filmske mutacije: Festival nevidljivog filma, osmo izdanje 2014. godine u Zagrebu, Hrvatskoj.[36][37] Selektorka Festivala, teoretičarka i umjetnica Marina Gržinić opisuje radove koji pokazuju "intenzivirani, militarizirani kolonijalizam i mašinu rata (koja reguliše nadzor, afekt i život), dodajući:[35][38]

Ovi radovi se odnose na period koji je poznat kao postdejtonska stvarnost Bosne i Hercegovine, kada je nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma sredinom '90-ih okončan rat u Bosni i Hercegovini (trajao je od 1992. do 1995.). Ranih '90-ih je bivša Jugoslavija bila u centru imperijalističkih ratova iniciranih od strane različitih političkih elita i njihovih paravojnih snaga i pristalica. Video radovi Adele Jušić i Lane Čmajčanin referiraju na rat u Bosni i Hercegovini i genocidnu logiku vezanu uz osvajanje teritorija i moć unutar bivšeg jugoslaovenskog prostora.

Ja više nikada neću pričati o ratu - izložbe

Ja više nikada neću pričati o ratu je bio korišten kao naslov na izložbi u umjetničkoj galeriji Färgfabriken u sklopu globalnog projekta Pshychosis u Štokholmu 2011. godine. Kustos je bio Vladan Jeremić, a centralno pitanje izložbe postratna trauma i socio - psihološke posljedice.[39][40] Na izložbi su predstavljeni radovi umjetnika i umjetnica iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Rusije, između ostalog i Adele Jušić, Marine Abramović, Igora Grubića , Živka Grozdanića Gere, Lane Čmajčanin i drugih. Ja više nikada neću pričati o ratu i Priče za laku noć, oba zajednička rada Adele Jušić i Lane Čmajčanin su također bila uvrštena u izložbu.[41][42] Modifikovana izložba one originalne Iz Štokholma Ja više nikada neću pričati o ratu je također predstavljena i u Mariboru u Sloveniji u sklopu programa Maribor 2012: Evropska prijestolnica kulture u organizaciji multimedijalnog centra KIBLA.[43] Fokus je bio na kritičkoj društvenoj analizi i i svjedočanstvima o nasilju i traumama uzrokovanih nedavnim ratom u zemljama bivše Jugoslavije.

Ride the Recoil (2013)

Rad Adele Jušić Ride the Recoil nastao je u saradnji sa Ervinom Prašljiivićem i uz tehničku podršku Ervina Prašljivića i Ognjena Šavije. Ride the Recoil je kritika videoigre: Sniper: Ghost Warrior 2 (postavljena u Sarajevu) kao komodifikacija bosanskohercegovačkog rata. Rad se sastoji od dijelova video igara, audio narativnog dijela umjetnice o tome kako izbjeći snajperistu (prema ličnim ratnim iskustvima) snimljenog preko instrukcije videoigre o uputama za ubijanje, te serije fotografija male djevojčice kako napušta kapiju. Ride the recoil je osvojio specijalnu nagradu na 54. Oktobarskom salonu.[44][45] Rad je prvo bio objavljen kao dio Triple Canopy - internet kao materijal za projektne oblasti, podržan od strane Andy Warhol Fondacije za vizualne umjetnosti, Brown Fondacije Inc. u Hjustonu, Lambent fondacije za fondove -Tides Fondacija (mreža organizacija), Nacionalne donacije za umjetnost, Odjeljenje za poslove u oblasti kulture u partnerstvu sa gradskim Vijećem grada New Yorka i državno Vijeće za umjetnost New York.[46] Johnatan Blackwood, teoretičar, pisac, kustos savremene umjetnosti je rad opisao ovako:[47]

Opći utisak je prilično zastrašujući dok posjetilac obrađuje višestruke praznine između ličnih uspomena i opsade te komercijalne fikcije ponuđene na prodaju od strane svjetskih korporacija. Besmislenost kompjuterizovanog ženskog glasa koji daje instrukcije igraču kako da ubija efektivnije nasuprot veoma humanizirajućih slika malog djeteta, ne može a da u gledatelju ne izazove ljutnju; to stapanje najgore ljudske patnje sa dehumanizirajućim pikseliranim okruženjem igre za desenzibilnog konzumenta; uz, u najboljem slučaju slijeganje ramena producenta igre kada se pozove na odgovornost za taj proizvod.

Svilena košulja boje lavande (2016)

Kao glavni element performansa, umjetnica koristi transkripte sa suđenja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslavije, memoare Biljane Plavšić, njene izjave za medije, te ostale relevantne materijale. Biljanu Plavšić, bivšu predsjednicu Republike Srpske je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu proglasio krivom 2001. godine za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini. Nakon priznanja krivice i izjave pokajanja tužitelji odbacuju optužbe za genocid i dodjeljuju joj kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. Odslužila je dvije trećine kazne u zatvoru u Švedskoj nakon čega je puštena ranije.[48] Tokom svog boravka u zatvoru objavila je obimne memoare u kojima je odbacila prethodno priznanje.[49] Ideja performansa je bila pokazati kontrast u predstavljanju Biljane Plavšić, njenog lažnog pokajanja i blage zatvorske kazne koji je disproporcionalan zločinima koje je počinila. Inspiraciju za naslov rada umjetnica je pronašla u citatu istaknute književnice Slavenke Drakulić o Biljani Plavšić: bledo zelena, boja lavande, ljubičasto crvena i tamno plava su izgleda njene omiljene boje, svilena košulja ispod njene jakne čine dio uniforme.[50][51]

Radovi o partizanskim ženama i Drugom svjetskom ratu

Adela Jušić je posvetila godine rada istraživanju o učešću žena u Narodnooslobodilačkoj borbi. Antifašističkom frontu žena i njihovom položaju nakon Drugog svjetskog rata.[6] Prvi centralni dio njenog rada se odnosi na prikazivanje partizanki, njihovog učešća u NOB-u, ženske narative i njihovu usmenu historiju. Takvi radovi su Šta nam je dala naša borba? (2013), inspirisan knjigom Žene heroji[52] (životne priče 10 žena heroina iz Drugog svjetskog rata). Drugi primjer je rad Nepoznata partizanka (2016). Nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji Partizani/ke kojima se nije znalo ime i prezime sahranjivani su tako da im je na nadgrobnim pločama pisalo Nepoznata žena partizanka ili Nepoznati partizan. Jušić je kreirala repliku takvog nadgrobnog spomenika sa riječima Nepoznata partizanka i postavila ga u parku u centru Sarajeva, u blizini drugih važnih historijskih lokacija i nasuprot zgrade u kojoj je bio zloglasni zatvor Bedevija u kome su mnoge žene antifašistkinje bile zatvorene i mučene tokom rata.[53] Ni skoro godinu nakon što je spomenik tu stajao mediji a ni gradske vlasti nisu obraćale pažnju. Spomenik je još uvijek na istom mjestu.

Druga centralna tema njenih radova jeste odnos ekonomije i reproduktivnih uloga žena tokom socijalizma. Jušić uspoređuje učešće žena u Drugom svjetskom ratu kroz njihove masovne mobilizacije i oružane borbe, postratno učešće žena u obnavljanu države kroz njihov volonterski rad i veliki preokret u percepciji rada žena tokom 1950-ih godina kada su one bile posmatrane samo kroz uloge majki, domaćica i njegovateljica. Neki od najzapaženih radova na ovu temu jesu: Rad ljubavi, saradnja sa Andrejom Dugandžić (2014), Eto nam žena (2015), Željne smo rada i napora, saradnja sa Andrejom Dugandžić, i mnogi drugi.

Arhiv antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije

Adela Jušić i Andreja Dugandžić su 2015. godine pokrenule online arhiv o Antifašističkom frontu žena u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini.[54][55][56] Na toj online platformi je objavljeno oko hiljadu dokumenata, fotografija, intervjua, transkripata, časopisa i knjiga, koje su Adela Jušić i Andreja Dugandžić godinama sakupljale iz raznih javnih arhiva, biblioteka i privatnih kolekcija.[54][56] Arhiv je pokrenut 8. marta, na Međunarodni dan žena 2015.[54] Arhiv je pokrenut zbog:[57] Naš zadatak je očuvati i obznaniti istorijske dokaze o radu i djelovanju Antifašističkog fronta žena Bosne i Hercegovine, učešću žena u Naroodnooslobodilačkoj borbi i izgradnji socijalističke Jugoslavije.  Arhiva ima za cilj motivirati naše nove borbe, na frontovima koje trebamo utvrditi, u brojnim bitkama koje trebamo izvojevati. Revolucija se dogodila. Započnimo još jednu!

Kao dio arhiva objavljena je[58] i predstavljena[59] publikacija Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava,[60] koju čine zbirka eseja, radova i ilustracija. Zbirka sadrži poglavlje ilustracija Adele Jušić.[58]

Nagrade

  • Specijalna nagrada 54. Oktobarskog salona[44][45][61]
  • Nagrada Henkel za mlade umjetnike/ice, 2011[62]
  • Nagrada galerije Charlama za najbolji rad mladog/e umjetnika/ice, 2011[63]
  • Nagrada YVAA Zvono za najboljeg/u bosanskog/u umjetnika/icu, 2010[64][65]

Lista radova

Cijela lista radova Adele Jušić može se pronaći ovdje.

Rezidencije, stipendije, istraživanja i ostalo

  • 2017 Umjetnica u rezidenciji, Kulturni Center Tobačna 001, Ljubljana, Slovenija
  • 2017 - transmaking, istraživanje na Ekonomskom Univerzitetu, na odsjeku za Likovne umjetnosti, Izmir, Turska
  • 2017 Umjetnica u rezidenciji, frei_reum izložbeni prostor, Muzej Quartier, Beč, Austrija[66]
  • 2016 Internacionalni program umjetnik - u - rezidenciji platforma GuestRoom, Maribor, Slovenija
  • 2014 TICA, Tirana, Albanija
  • 2013 Dobitnica školarine ERMA programa, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  • 2013 i.a.a.b., Basel, Švicarska
  • 2012 Kulturkontakt, Beč, Austrija[67]
  • 2011 ISCP, New York, USA
  • 2010 Temporary City, Kozelites Aproach Art Association, Pecs, Mađarska
  • 2010 Miskolc, Institut za savremenu umjetnost, Miskolc, Mađarska

Reference

  1. ^ a b c Hodara, Susan (8. 11. 2014). "Personal Ways of Untangling the Political". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  2. ^ a b c "Without Pity or Sentiment : Conflict in the art of Adela Jušić". Jon Blackwood (jezik: engleski). 27. 1. 2016. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  3. ^ Myers, Arielle M (Spring 2016). "Performing Identity Afer Yugoslavia: Contemporary Art Beyond and Trough the Ethno-National". Art History Theses & Dissertations. 52. Arhivirano s originala (PDF), 12. 6. 2018. Pristupljeno 27. 1. 2019 – preko Scholar.colorado.edu.
  4. ^ a b c Crimmin, Michaela (2014). "Introduction: Reflections on art and conflict". u Crimmin, Michaela; Stanton, Elizabeth; Oxenbridge-Hastie, Sophie; Wood, Chloe (ured.). Art and Conflict (PDF). London: London Royal College of Art. str. 7, 10. ISBN 9781910642016. Arhivirano s originala (PDF), 17. 4. 2018. Pristupljeno 27. 1. 2019.
  5. ^ a b Kosmala, Katarzyna; Cocos, Inga Fonar; Gisbourne, Mark; Gržinić, Marina; Hock, Beata; Leszkowicz, Pawel; Nedkova, Iliyana; Rogos, Agata; Rossa, Boryana (2014). "From feminism to transfeminism: From sexually queer to politically queer". Sexing the Border: Gender, Art and New Media in Central and Eastern Europe. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing. str. 246. ISBN 9781443867856.
  6. ^ a b "Adela Jušić: Real but not true » Tobačna 001 Cultural Centre". www.mgml.si. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  7. ^ "The first edition of Frestas – Art Triennial is born out of a plural score, expository cores, symposium and diversified actions. - Biennial Foundation". Biennial Foundation (jezik: engleski). 9. 12. 2014. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  8. ^ Art, Hudson Valley Center for Contemporary (9. 12. 2014). "The Women's Room" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 9. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  9. ^ "balkanartistsguild". balkanartistsguild (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 9. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  10. ^ "two mouthsful of silence: Lana Čmajčanin i Adela Jušić izlažu u Londonu". Fashion.Beauty.Love (jezik: engleski). 4. 9. 2015. Arhivirano s originala, 9. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  11. ^ "Manifesta 8 and the Problems of Sincerity • Online • Afterall". www.afterall.org. Arhivirano s originala, 9. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  12. ^ Sheleff, Maayan (27. 6. 2012). Secondary Witness: June 27-July 26, 2012 : Participating Artists: Lana Čmajčanin, Dor Guez, Adela Jusic, Juan Manuel Echavarría, Avi Mograbi and Michael Zupraner (jezik: engleski). ISCP International Studio & Curatorial Program. ISBN 9780985574109.
  13. ^ NYFA.org. "Con Edison Immigrant Artist Program Newsletter, Issue No. 36". NYFA.org - NYFA Current. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  14. ^ "Adela Jušić: Videonale Onlinearchiv". archiv.videonale.org (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  15. ^ admin (14. 6. 2012). "Exhibition Image Counter Image" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 9. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  16. ^ a b "Conflicted Societies, Memory and the Visual Arts - Public lectures and events". The London School of Economics and Political Science (Podcast) (jezik: engleski). 29. 4. 2013. Pristupljeno 7. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  17. ^ "LSE hosts panel discussion 'Art in Conflict' as part of Literary Festival 2013". kelise soixante-douze (jezik: engleski). 29. 4. 2013. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  18. ^ "Artists, Curators and Activists Respond to the Condition of Global Conflict". Royal College of Art. Arhivirano s originala, 9. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  19. ^ "Adela Jušić" (jezik: hrvatski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  20. ^ SEE, Rosa Luxemburg Stiftung (4. 4. 2016). "Regional Political Forum on Marxist Theory and Practice in the Southeast Europe". Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 21. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  21. ^ "Solo Exhibition: Adela Jušić, STEALTH, Movement". www.riskchange.eu (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 28. 3. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  22. ^ "Adela Jusic". iscp-nyc.org (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  23. ^ a b "ADELA JUŠIĆ – THE SNIPER". mnemoscape (jezik: engleski). 19. 6. 2013. Pristupljeno 8. 3. 2018.
  24. ^ a b "HERO MOTHER: Contemporary Art by Post-Communist Women / Rethinking Heroism". momentumworldwide.org. Pristupljeno 8. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  25. ^ Pejić, Bojana (maj 2016). "Resisting the Limits of Now" (PDF). HERO MOTHER: Contemporary Art by Post-Communist Women Rethinking Heroism. Berlin: 13 – preko Momentum worldwide.
  26. ^ a b Tate. "Where Theory Belongs: Four Ways to Experience a Seminar in Contemporary Art | Tate". Tate (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 3. 2018.
  27. ^ "LSE hosts panel discussion 'Art in Conflict' as part of Literary Festival 2013". kelise soixante-douze (jezik: engleski). 29. 4. 2013. Pristupljeno 12. 3. 2018.
  28. ^ a b "About imai". www.stiftung-imai.de (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 31. 8. 2018. Pristupljeno 12. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  29. ^ Andras, Edit (2009). "Transitland Video art from Central and Eastern Europe 1989-2009" (PDF) (jezik: engleski). Ludwig Museum—Museum of Contemporary Art: 241, 287 – preko Academia.edu. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  30. ^ (Budapest), Réka Deim. "Transitland: Video Art from Central and Eastern Europe 1989-2009 (Interview)". ARTMargins Online (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 28. 3. 2018. Pristupljeno 12. 3. 2018.
  31. ^ FEARLESS, FEMART Festival. "Longing to be Close: Zymryte Hoxhaj and Adela Jusic at Femart | FEMART FESTIVAL – RUN THE SHOW – Edicioni i 6-të". www.femart-ks.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 23. 6. 2018. Pristupljeno 12. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  32. ^ Webber, Matthew. "Art of War". Zymbol Magazine. Arhivirano s originala, 23. 8. 2018. Pristupljeno 12. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  33. ^ "Don't Mention the War". M R Webber (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 30. 9. 2016. Pristupljeno 12. 3. 2018.
  34. ^ "The Bring In Take Out – Living Archive (LA) Interactive Contemporary Art Exhibition". Bring In Take Out (jezik: engleski). 2. 10. 2011. Pristupljeno 12. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  35. ^ a b Petrović, Jelena (2015). "I Will Never Talk about the War Again". www.lanacmajcanin.com (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  36. ^ "Filmske mutacije: Osmi festival nevidljivog filma". FILM-mag.net (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 3. 2018.
  37. ^ "FILMSKE MUTACIJE: OSMI FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA" (PDF). Muzej savremene umjetnosti Zagreb (jezik: Croatian). 2014. Pristupljeno 12. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)[mrtav link]
  38. ^ Gržinić, Marina (2014). "Politicizing and rewriting counter histories: for a new politics of empowerment and interventions" (PDF). Adela Jušić. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  39. ^ Sterling, Bruce. "I Will Never Talk About the War Again". WIRED (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 3. 2018.
  40. ^ "Psychosis, part 1: I Will Never Talk About the War Again". Mynewsdesk (jezik: švedski). Pristupljeno 12. 3. 2018.
  41. ^ Jeremić, Vladan (2011). PSYCHOSIS, PART 1: I Will Never Talk About the War Again (PDF). Färgfabriken. str. 1, 24, 27, 29, 30, 62. ISBN 978-91-977274-9-5.
  42. ^ "Psychosis I - I Will Never Talk About the War Again • Färgfabrikens butik • Tictail". Tictail (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 31. 1. 2019. Pristupljeno 12. 3. 2018.
  43. ^ "KIBLA: I Will Never Talk About the War Again". www.kibla.org. Pristupljeno 12. 3. 2018.
  44. ^ a b "Nagrade 54. Oktobarca | SEEcult.org". www.seecult.org (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 3. 2018.
  45. ^ a b "Awards of the 54th October Salon". Crvena. 20. 11. 2013. Arhivirano s originala, 3. 8. 2016. Pristupljeno 19. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  46. ^ "Triple Canopy – Ride the Recoil by Adela Jušić". Triple Canopy (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 3. 2018.
  47. ^ Blackwood, Jon; In Lydic, L.; and Westphal, B. (2015). "Variable geometry: contemporary art in Bosnia-Herzegovina" (PDF). The silence and the word in the aftermath of the Yugoslav wars. Pulim. ISBN 9782842876647.
  48. ^ Traynor, Ian (27. 10. 2009). "Leading Bosnian Serb war criminal released from Swedish prison". the Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 3. 2018.
  49. ^ Subotić, Jelena (1. 1. 2012). "The Cruelty of False Remorse: Biljana Plavšić at The Hague" (PDF). Southeastern Europe. 36 (1): 39–59. doi:10.1163/187633312X617011. ISSN 1876-3332 – preko Brill Online Books and Journals.[mrtav link]
  50. ^ Drakulić, Slavenka (2004). They would never hurt a fly: war criminals on trial in the Hague (jezik: English). London: Penguin Books. ISBN 0670033324.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  51. ^ Drakulić, Slavenka (2004). They Would Never Hurt a Fly: War Criminals on Trial in The Hague (jezik: engleski). Viking. ISBN 9780670033324.
  52. ^ Beoković, Mila (1697). Žene heroji (jezik: srpski). "Svjetlost".
  53. ^ "Žena kao udarnica, radnica, majka i drugarica – i to sve odjednom". Sarajevski Otvoreni Centar. 22. 3. 2016. Pristupljeno 19. 3. 2018.
  54. ^ a b c "Arhiv AFŽ-a čuva najvažnije emancipacijsko naslijeđe koje imamo — Razgovor — Libela". Libela (jezik: hrvatski). Pristupljeno 19. 3. 2018.
  55. ^ "Adela Jušić: Moment ogoljavanja emocija najlakše dopire do publike". Fashion.Beauty.Love (jezik: engleski). 9. 2. 2016. Pristupljeno 19. 3. 2018.
  56. ^ a b Otvoreni univerzitet Sarajevo (8. 11. 2016), Forum - ANTIFAŠISTIKI FRONT ŽENA : Otpor i emancipacija danas, pristupljeno 19. 3. 2018
  57. ^ "Da živi AFŽ! · AFŽ Arhiv". afzarhiv.org (jezik: hrvatski). Pristupljeno 19. 3. 2018.
  58. ^ a b "Borba koju uvijek iznova treba otpočinjati i dovršavati - Dani 1022 - 13.01.2017". bhdani.ba. Pristupljeno 19. 3. 2018.
  59. ^ Kriva Zine (15. 1. 2017), Promocija zbornika - Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, pristupljeno 19. 3. 2018
  60. ^ Dugandžić, Andrea; Okić, Tijana, ured. (2016). Izgubljena revolucija: AFŽ Između mita i zaborava (PDF). Sarajevo: Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Sarajevo. ISBN 9789926813109.
  61. ^ "Flaka Haliti and Adela Jusic: Honored at the Oktobarski Salon". archive.kosovotwopointzero.com (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 3. 2018.[mrtav link]
  62. ^ "KulturKontakt Austria - Henkel Art.Award". www.kulturkontakt.or.at. Pristupljeno 19. 3. 2018.[mrtav link]
  63. ^ "Jušić Adela | Gallery 90-60-90". udruga906090.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 20. 4. 2024. Pristupljeno 19. 3. 2018.
  64. ^ "Adela Jušić - scca.ba". scca.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 3. 2018.
  65. ^ "Adela Jušić - When I die, you can do what you want (Zvono award) - scca.ba". scca.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 3. 2018.
  66. ^ "ArtistInfo". www.q21.at. Arhivirano s originala, 2. 11. 2017. Pristupljeno 20. 3. 2018.
  67. ^ "KulturKontakt Austria - Artists in Residence". www.kulturkontakt.or.at. Pristupljeno 20. 3. 2018.[mrtav link]

Vanjski linkovi